“Nemoj nama, o Gospode, nemoj nama, već imenu svome slavu podaj…” (Psalam 115,1)

Prva od sedam molbi Molitve Gospodnje glasi: “Da se sveti ime tvoje”.

Kada čujemo reč molitva, posebno u značenju koje ima u našem jeziku, uglavnom nam pada na pamet “moljakanje” odnosno traženje od Boga nečega za nas u smislu: “Bože daj mi”, “Bože učini mi” i sl… Ali, prva molba Očenaša nije traženje usmereno na naše potrebe. Prva molba je veličanje Božijeg imena. Time nas Gospod uči kako naše molitve trebamo započeti sa veličanjem Njega a ne usmerenošću na sebe.

Spominjanje imena Božijega ne stavlja fokus na tome kako se Bog zove, nego na Božiju bit. Veličanje imena Božijega, jeste veličanje Boga, a to bi trebao biti konačni čovekov cilj, kako to kaže Vestminsterski katihizis.

Šta zapravo znači da “svetimo” Božije ime? To nije samo naš čin slavljenja, dakle izgovaranja hvale Božijem imenu. Naravno, to trebamo svakodnevno da učinimo u našim molitvama i započinjati ih slavljenjem zahvaljivanjem, veličanjem Božijeg imena. Ali, “svetiti” Božije ime znači puno više od izgovaranja hvale Bogu.

Starozavetna zapovest je glasila: “Ne uzimaj uzalud ime Gospoda Boga svoga”,- dakle šta ne trebamo da činimo sa imenom Gospodnjim, a Molitva Gospodnja nas poziva da sa naše strane učinimo sve kako bi se ime Božije poštovalo među svim ljudima – dakle što trebamo da učinimo sa Njegovim imenom.

Ova nas molba poziva na angažman, na praktičan hrišćanski život po kojem će Božije ime biti proslavljeno, “sveto” našim životom. Katihizis Biti hrišćanin to definiše na sledeći način: “Božije ime mogu objaviti svetim rečju i delom, živeći poslušnim i urednim životom kao njegovo dete, kao građanin njegova carstva i kao onaj koji traži slavu Njegovu”. (175 odgovor).

Mi Božije ime ne možemo da osvetimo, da učiniti svetim, u uzročnom smislu jer je Njegovo ime sveto – odnosno On sam je svet. Božija reč nas poziva u 4. Mojsijevoj (levitskoj) 20, 26: “Budite mi sveti, jer sam svet ja, Gospod…” Mi trebamo svojim posvećenim životom dostojno predstavljati Boga u ovome svetu.

Priča se da je Aleksandar Makedonski u svojoj vojsci imao jednog vojnika koji je bio veoma loš i kao vojnik i kao čovek. Zvao se takođe Aleksandar. Jednom prilikom Aleksandar Makedonski mu je rekao: “Ili menjaj sebe ili menjaj ime”.

Mi se imenom Hristovim zovemo – hrišćani smo. Zato smo pozvani dostojno predstavljati to ime svetu.

Moramo biti samokritični. Hrišćani su često, svojim delima i postupcima zaprljali ime Božije. I danas čujemo za razne skandale od strane pojedinaca u hrišćanskim denominacijama koji sramote ime Božije. Neka nas Gospod od toga sačuva, i umesto toga neka ljudi zaista, kako kaže Isus, vide naša dobra dela i proslave Oca nebeskoga (Matej 5,16).

Kalvin će naglasiti kako ova molba sadrži i zahvalnicu: “Tražeći da Božije ime bude sveto odajemo mu hvalu za sva dobra, priznajemo da sve od njega potiče i zahvaljujemo na njegovoj milosti i blagodatima kojima nas daruje te zaslužuje da ga smatramo svetim (Osnove hrišćanske vere).

Episkop dr Jasmin Milić