DOPUŠTA LI BOG NAPASTI, ODNOSNO ISKUŠENJA U NAŠEM ŽIVOTU? – Razmišljanje o Molitvi Gospodnjoj

“Drugo iskušenje ne dođe na vas osim čovječijega; ali je vjeran Bog koji vas neće pustiti da se iskušate većma nego što možete, nego će učiniti s iskušanjem i kraj, da možete podnijeti” (1 Korinćanima 10,13)

Šesta molba Molitve Gospodnje gasi: “I ne uvedi nas u iskušenje”.

Pred nama je pomalo komplikovani deo Molitve Gospodnje koji zasigurno nije preveden na najbolji način. O ovoj molbi je bilo dosta govora u poslednje vreme budući da je sadašnji Rimski papa objavio da se menja taj deo Molitve Gospodnje, tako da glasi: “Ne prepusti nas u napasti”

Prevedeno s originalnog, grčkog teksta, ovaj deo u Mateju 6, 13 može značiti: “Ne dopusti da nas snađe napast..”, “Ne dopusti da podlegnemo napasti…” U prevodu Vuka Karadžića stoji: “I ne navedi nas u napast”, a u prevodu Emilijana Čarnića stoji “i ne uvedi nas u iskušenje”.

No, o čemu se zapravo ovde radi i napastuje li nas samo đavo, ili nas ipak i Bog stavlja u određena iskušenja?

Jakov nam u 1, 13 kaže da Bog “…ne napastuje nikoga”. U katihizisu “Biti hršćanin” u 205. odgovoru čitamo kako “Bog nikada nikoga ne napastuje na greh, niti je on uzrok greha, ali, kako bih ja rastao u poslušnosti, on dopušta da budem ponekad iskušavan kao što je to dopustio Isusu”.

Bog je suveren i ništa se ne događa bez njegovog znanja, ali ni bez njegovog dopuštenja. Prvi odgovori Heidelberškog katehizisa svedoči ovu činjenicu u delu: “…da ni jedna vlas s moje glave ne može pasti bez Očeva znanja…”Mnogo je primera u Božijoj reči o napastima kroz koje su prolazili i Božji ljudi. Najpoznatiji primjer je onaj Jovov. U njegovom slučaju Bog je dopustio da prođe kroz teške napasti, u Isusovom slučaju, Duh ga je odveo da ga đavo napastuje (Matej 4,1).

Napasti ne možemo izbeći. Svakodnevno smo suočeni s njima. Luter u svome Velikom katihizisu govori o tri vrste napasti: tela, sveta i đavola. Ovom molbom mi tražimo od Boga da nam ne dopusti da podlegnemo ni jednoj vrsti napasti.

Kalvin će u Institucijama hršćanske religije reći da nas đavo napastuje “…kako bi nas doveo do prokletstva, osramotio, uništio, dok Bog naprotiv iskušava da bi proverio iskrenost svojih slugu, stavljajući ih na probu, i da bi ojačao njihovu duhovnu snagu…”. Dalje će Calvin reći “… đavo napada iz prikrajka i iznenada, da bi potlačio pre nego što postanemo svesni šta se događa. A Bog nas ne iskušava iznad naših moći i tako dovodi napast do sretnog ishoda, kako bismo mogli izdržati i podneti sve što nam šalje.”

Dakle, ako možemo tako reći, Satana napastuje, a Bog iskušava. Ako bismo tražili biblijske primere jednoga i drugoga, onda možemo reći da je Jov bio napastvovan, a Abraham iskušan.

Napast dolazi od reči napadati. Satana je naš protivnik, i kao što smo već rekli, ima za cilj naše uništenje i iz toga razloga svakodnevno napada. Dok nas Bog stavlja na kušnje, iskušava nas, proverava, ali ne iznad onoga što možemo podneti. Zato je kušnja za čoveka zapravo dobra, i može mu doneti blagoslove. Apostol Jakov kaže: “Blažen je čovek koji istrajno podnosi iskušenje, jer će – kad postane prekaljen – primiti venac života, koji je Gospod obećao onima koji ga ljube…” (Jakov 1,12).

Oslobođeni smo, kako to kaže spomenuti prvi odgovor Heidelberškoga katihizisa, od moći đavola. Sve što nam se događa, mora se uklapati u Božiju volju. Prisetimo se da je volja Božija dobra za nas. Dakle niti napast niti kušnja ne mogu nam nauditi ako smo povezani s Hristom.

Šta dakle zaista molimo ovom molbom? Molimo da nas Bog sačuva od svake napasti (dakle napada), a ako i dopusti da budemo kušani, da ne ostanemo u takvom stanju, nego da pobedimo u napasti i iskušenju, da ne doživimo poraz, da nas ni jedna napast, odnosno iskušenje ne odvoji od Boga. A to ne možemo postići bez molitve. Molitvom je i Hristos dolazio do pobede u napastima i iskušenjima. Zato, sledeći njegov uzor, molitvom se oduprimo đavolu, a našom postojanošću potvrdimo vernost Bogu u svakoj kušnji.

Pomolimo se:

Oče naš, svesni smo da smo svakodnevno izloženi napadima našeg neprijatelja Satane. Svesni smo vlastite grešnosti i sklonosti da podlegnemo napadima. Sačuvaj nas stoga u takvim situacijama kako bismo izašli kao pobednici, a ne pobeđeni. A kada dopustiš na nas određene kušnje, daj da bismo potvrdili svoju ljubav prema tebi. Po Hristu, Gospodu našem molimo. Amin.

Episkop Jasmin Milić

Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link.

Leave a comment