BLAŽENI SU SIROMAŠNI DUHOM
U Evanđelju po Mateju od 5 do 7 poglavlja zapisana nam je Isusova „Propoved na gori“. Početak i središte te propovedi su tzv. Blaženstva, nazvana tako jer počinju s „blago…“ ili „blaženi..“ Ta se blaženstva nazivaju i „srcem jevanđelja“ ili „ustavom Carstva nebeskoga“, a time i Crkve. Blago ili blažen izvorno znači srećan. A potraga za srećom je usađena u svakoga čoveka. Svi žele biti srećni. A gde je sreća? Jedan se muzičar u svojoj pesmi pita: „ …može li ko reći gde je put ka sreći…” Može. Isus je upravo to učinio izgovarajući reči blaženstava.
Osam je blaženstava koje ćemo u narednim danima razmatrati.
Prvo blaženstvo glasi: „Blaženi su siromašni duhom,jer je njihovo Carstvo nebesko.“ (Matej 5, 3)
U Isusovo vreme biti siromašan značilo je nemati ništa. Siromah je onaj koji je doista u materijalnoj potrebi. Takvi su siromasi tražili utočište u Bogu. Odatle i naša reč „ubog“ ili kako Zagorci kažu „bogec“. Sva nada siromaha, oslanjanje i utočište nalazi se u Bogu. On je ponizan i potpuno zavisan od Bogu.
Zato je siromaštvo počelo vremenom poprimati duhovno značenje. Siromašan duhom je onaj ko je svestan svoga stanja pred Bogom. On nema ništa čime bi zadovoljio svetost Božiju, duhovno je potpuni siromah, u stanju potpune propasti. On zna da na temelju svojih dela zaslužuje samo Božiji sud. Svestan je da potpuno zavisi od Boga odnosno od Njegovog milosrđa i zato ponizno i skrušeno moli „Gospode Isuse Hriste, sine Božji, pomiluj me grešnog“.
Takvom siromahu koji je ogoljen pred Bogom, koji pred njim stoji , Bog će dati najveće bogatstvo, pravo na Carstvo nebesko. Oni koji smatraju da su bogati, da su sveti sami po sebi, da im ne treba milost Božija, niti Njegova pravednost jer se smatraju pravednima, Bog nema šta dati, jer oni umišljaju da sve imaju. Primer takvih u Isusovo vreme su bili fariseji. Oni su smatrali da imaju veliko duhovno bogatstvo i da su bolji i svetiji od svih drugih. Pojava modernih fariseja nije retkost. Nalazimo ih u crkvama, na društvenim mrežama. Žele nam se predstaviti duhovno bogatima, gledaju na druge neretko s visine.
Samo oni koji shvataju da ništa nemaju, da su „ubogi“, koji su ponizni pred Bogom, oni su spremni i primiti iz riznice Božijega bogatstva.
Episkop Jasmin Milić
Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link.

